carpe diem quam minimum credula postero
novo vrijeme
pollitika.com
pollitika
Blog
utorak, lipanj 30, 2009
5hngbrsdxz
newtime @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009
Dok cekam da mi odrade redoviti servis na automobilu, recesija ne pita za predjene kilometre, pokusavam svoj blackberry pretvoriti u alat za popunjavanje mog bloga. Buduci da je hrvatski mali jezik QWERTZ tipkovnica nema palatale pa ce post biti malo drugaciji od uobicajenih.

No, da predjem na ono sto me, uz sivo i depresivno vrijeme koje vidim kroz prozor, ponukalo na pisanje. Svi su mediji izvjestili da je Predsjednistvo HDZajednice odlucilo da se svim drzavnim duznosnicima smanji placa za 10%. Stroj za maglu naseg drIve Sanadera, ponovno, je u javni prostor izbacio dimnu zavjesu najzesce demagogije koja granici sa zdravim razumom. S nekoliko razina. Pokusat cu ih elaborirati u maniri "etabliranog" vinoljupca i proizvodjaca laznih intervjua s nasim drIvom.

Magla i demagogija koju nam prodaje HDZajednica je u neskladu s mentalnim zdravljem jer ako imamo 1000 drzavnih duznosnika na koje se odnosi zahtjev Predsjednistva HDZajednice, a da im place, neto, budu smanjene 2000,00 HRK, to je 2.000.000,00 HRK. Dodajmo tome davanja koja idu drzavi i neka budu 50%n to je, na mjesecnoj razini, maksimalno 3.000.000,00 HRK. Na godisnoj razini 36.000.000,00 HRK. U usporedbi s potpuno nepotrebnim peljeskim mostom koji ce kostati vise od 1.500.000.000,00 HRK, ispada da se duznosnicima gotovo 42 godine treba uzimati od place kako bi se isfinancirao most potpuno upitne svrhe. Isti ti duznosnici trebali bi se odreci 10% svojih placa 10tak godina kako bi isfinancirali cestu Gazenica - Zadar 2. U kriznim vremenima potrebna su rijesenja koja daju znacajne rezulatate u kratkom vremenu.

S pozicije zdravog razuma je zahtjev HDZajednice problematican jer ce se njime jos vise povecati jaz u placama izmedju narodnih zastupnika i PRH koji imaju izborni legitimitet te duznosnika koji su, posredno, rezultat narodne volje i politicki imenovanih direktora drzavnih i javnih poduzeca. Oni, i tako, imaju place 3 pa i 4 puta vece od zastupnika,  a, recimo, 2 i pol puta vece od PRH i PVRH.

Demagoski potez nase HDZajednice, ponovno, poakzuje da se ne mogu maknuti od komitetskog nacina razmisljanja i odlucivanja. Sustavom dovodjenja javnosti, koalicijskih partnera i politickih protivnika dovode sve pred svrsen cin. Ma koliko place politicara izgledale velike, s obzirom na pritisak i odgovornost, prije svega pred vlastitom savjescu, one su primjerene. Neki bi, cak, rekli i male. Tko se ne slaze s tim, neka skupi 140 istomisljenika, podjeli ih u 10 izbornih jedinica, 2011. osvoji vlast na izborima i na prvoj sjednici Sabora savima prepolovi place ili zastupnike pretvori u volontere.

HDZajednicin stroj za maglu, koji je prije izbora 2007. tvrdio da nam nece uvoditi nove poreze, vlastiti je oblak probusio uvodjenjem poreza na bolest nazvan dopunskim zdravstvenim osiguranjem. Osim toga, sada nam planiraju uvesti porez na zrak, odnosno trosarine na telekom usluge. To je kao da nam pocnu oporezivati zrak koji udisemo ili vodu koju pijemo, preciznije vodu kojom se peremo i zrak koji koristimo za sve drugo osim za disanje. A zauzvrat ce za svoje place potrositi 10% manje naseg novca.

Parafrazirajuci naseg drIvu Sanadera, reci cu da smo, ne u banani, nego u grozdu banana kojega pustosi copor izgladnjelih primata koji zivi na 1. katu nastambe koja, prema misljenju bivse ministrice pravosudja, nema prizemlje. I sve je to uvijeno u crveno-bijele kvadratice nacionalnog ponosa koji se ocituje u pokazivanju prsta zapadnim nam susjedima.

Ulazak RH u EU necemo kupovati pedljem naseg ozemlja, odlucan je nas drIvo Sanader. Ali nikako da nam kaze da ce, zbog vlastite bezidejnosti i nedostatka vizije, u bescjenje prodati buducnost nas i generacija koje dolaze.
newtime @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009
kako stvari stoje, naša bi HDZajednica, uskoro mogla raspisati natječaj za reviziju i redizajn povijesti. i to, prije svega, političke. ako je vjerovati Damiru P., potpredsjedniku vlade za ekonomiju i ministru gospodarstva, uskoro bi smo mogli imati veći Porez na Dodanu Vrijednost. da, dragi moji, dobro ste pročitali. naš je Damir P., mrtvo hladno, u jutrošnjem Poligrafu (ne, to nije detektor laži, nego skraćeni Politički grafikon) Hrvatskog radija, rekao da treba razmisliti o povećanju PDVa kao jednoj od antirecesijskih mjera Vlade RH.

kako bi to rekla ekipa s Otoka, HELOU! dok se u Velikoj Britaniji smanjuje PDV kako bi se potaknula potrošnja, a u Njemačkoj izdaju državni vaučeri i nagrađuje kupovina automobila, Damir P. i njegova ekipa iz Vlade RH, vjerojatno, predvođena likom koji, unatoč zakonskoj zabrani, pije pjenušac/šampanjac na tribinama Arene ZG, razmišlja o povećanju stope PDVa. i tako najviše u Europi.

na taj način sami sebi skaču u želudac, odnosno usta, s obzirom na obećanja iz parlamentarne kampanje 2003., ali i potvrđuju obećanje iz kampanje 2007. da neće uvoditi nove poreze. samo ća povećati postojeće. i porez na zdravlje će nazvati dopunsko zdravstveno osiguranje. uopće neću pisati o tome da Vlada RH, predvođena kazališnim intendantom, nije ništa učinila kako bi smanjila rashdovnu stranu proračuna. ma koliko imao razumijevanja, jer je izborna godina, želim da Vlada zemlje čiji sam stanovnik, prije povećanja ili uvođenja novih poreza, učini sve i još malo više, kako bi smanjila državnu/javnu potrošnju. tek nakon toga možemo razgovarati o novim nametima. do sada me nitko nije uvjerio da su vozilima voznog parka države, baš svake godine, potrebne nove, zimske gume. i to njih 20 000 komada.

a lijeva ekipa, na čelu s SDPom, umjesto da HDZajednici baci u lice njihova vlastita muljanja te doda kako HR građanima na naplatu dolaze godine lošeg odnosa prema državi koju, navodno, vole, upuštaju se u akademske rasprave oko ekonomskih izlaza iz krize za koju je, prvenstveno, odgovorna loša politika HDZajednice. slavko L., jedna mi od najdražih političara i SDPovaca, jutros je, na akademskoj razini, razmjenjivao razmišljanja s Damirom P., umjesto da mu je rekao da ni on, ni Vlada kojoj pripada, ni predsjednik te i takve Vlade drIvo Sanader, nemaju pojma što raditi da bi zemlju izvukli iz situacije u koju su ju uvalili.

Slavko L. je morao dodati da Vladi HDZajednice u pronalasku svjetla na kraju tunela, možda, može pomoći Ekonomski savjet mudraca, ali da je politička odluka na njima. na ljudima koji sjede na Markovu trgu 2 u Zagrebu. i tvrde da imaju odgovore na sva pitanja i riješenja za sve probleme. meni se čini da je problema i pitanja sve više, vremena sve manje, a svjetla na kraju tunela, odavno, nema.
newtime @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009
čini se da naša politička elita vodi računa o obimima naših strukova te BMIndexu, tako da nam je podarila igre, ali bez kruha. odradili smo finale Svjetskog rukometnog prvenstva za muškarce 2009., rukometna nam je reprezentacija postala najbolja na svijetu, al' zamalo i sad su na redu računi. malo je onih koji su, hladne glave, u kakofoniji koja je podignuta oko okupljanja 24 najbolje rukometne nacije u gradovima Lijepe naše, pokušali upozoriti da nama, platišama poreza, uopće ne treba takva manifestacija. njihova su upozorenja dočekivana na nož, kao da su izdali nacionalne interese. ili da su neki, ne daj Bože, Srbi koji nam sole pamet.

a od sinoć se lijpo pokazalo da smo svjetsko rukometno srebro platili 2 milijarde i 200 milijuna kuna. u brojkama to izgleda ovako 2.200.000.000,00 HRK. ili prevedeno na radna mjesta, ako uzmemo da otvaranje jednog košta oko 200.000,00 HRK je 11000 novih radnih mjesta. ili prevedeno na zatvorene, olimpijske bazene, to je 10tak istih. širom lijepe naše. no, ovako samo odradili svjetsko prvenstvo, sagradili, uglavnom nepotrebne dvorane i zadužili buduće generacije koje neće, recimo, morati na koncerte svjetskih mega zvijezda i zvjezdica na, i tako, nepotrebne velebne stadione, nego će ih moći slušati u zatvorenim prostorima mega dvorana. koje će, ujedno, biti izvrsno mjesto za održavanje završnih skupova predsjedničkih kandidata te političkih stranaka na izborima koji nam dolaze.

a zamislite što se moglo s tom lovom, cca 300 milijuna €, da smo ju uložili u obrazovanje. recimo u uvođenje stranih jezika u sve vrtiće u RH. ili, recimo, u nabavu prijenosnih računala za sve osnovnoškolce. ili osiguravanje broadband Internet veze za sve osnovne i srednje škole. ili da smo, recimo, sagradili željeznički prsten oko Zagreba i poboljšali kvalitetu željezničke infrastrukture RH. da ne spominjem riješavanje neuralgičnih prometnih točaka u raznim gradovima HR. joooj, jako puno toga bih ja moga smisliti što napraviti s tom lovom. a da ta lova ili poboljša kvalitetu života ili osigura daljnji rast, razvoj i napredak Lijepe naše.

no, mi smo se odlučili kupiti srebro na Svjetskom rukometnom prvenstvu za muškarce 2009. godine.
newtime @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 27, 2009
kao i svakog jutra, kada se ustaem prije 0900, slušao sam radio i naletio na nekakav razgovor o približavanju i ulasku HR u EU. središnja tema je bila slovenska blokada nastavka pregovora, za što odgovornom držim Vladu drIve Sanadera i njegovu HDZajednicu jer su od 1990. na ovamo 14 godina na vlasti, a da nije bilo Vlade Ivice Račana tko zna kada bi HR, uopće, aplicirala za ulazak u EU, ali je meni uho najviše zaparala priča o izmjenama Ustava RH.

profesor s Pravnog fakulteta Siniša Rodin upozorio je na, vjerujem većini, poznatu činjenicu da je Ustav RH vrlo prohibitivan kod uključivanja RH u bilo kakve integracije, odnosno kod udruživanja s drugim državama koje uključuje prijenos ili odricanje od dijela suvereniteta.prema Ustavu RH za takvo je što potrebna podrška više od 50 % upisanih birača. prevedeno to znači da na izbore treba izaći najmanje 50 % plus jedna upisani bira i svi moraju biti za ulazak RH u EU. prema Rodinu, ako je suditi na osnovu prosječne izlaznosti HR birača, na predsjedničke i parlamentarne izbore, a koja se kreće oko 60 %, dovoljno je nešto više od 390 000 birača da sruše referendum. prevedeno, nešto više od 390 000 birača može većinu građana RH držati kao taoce svoje eurofobije.

dodatni je problem što je popis birača u Rh u totalnoj komi. kako stvari stoje, RH ima više birača od građana ili je broj otprilike jednak, iako bi se brojke trebale razlikovati za 650 000 do 700 000 ljudi jer je toliko, otprilike, osoba koje još nemaju pravo glasa jer su mlađe od 18 godina.

no, umjesto da sredi biračke popise i na taj način, generalno gledano, izborni proces učini transparentnijim, Vlada našeg drIve Sanadera te njegova HDZajednica su se odlučili mijenjati Ustav. prije neki dan su nam Slovenci bacili u lice kako su ono, zbog ulaska u EU, morali mijenjati Ustav, implicirajući da je to veća žrtva nego li odricanje RH od nekoliko četvornih kvadrata mora čiji vlasnik još uvijek nije poznat, ali se HR politika fura da je to more dio RH. za Slovence je, eto, mijenjanje Ustava užasno velika stvar. za našeg drIvu, pak, nije.

HR vladajuća će ekipa mijenjati Ustav kako bi osigurala da ništa ne stoji na putu ostvarenja sna našeg DrIve da zemlju uvede u Europsku uniju. nije važno što su mnoge europske zemlje, kako je pojasnio Rodin, odigrale igru tako da im je za EU udruživanje bila 2/3 većina u nacionalnim parlamentima. istu mogućnost ima i RH. dovoljno je da se proces pridruživanja označi ulaskom u međunarodnu organizaciju. za to nije potrebno referendumsko izjašnjavanje, nego samo 2/3 glasova parlamentaraca. nešto slično kao u slučaju s NATOom. za Sjevernoatlanski savez prema tumačenju zastupnika s najdužim stažem u SKJu Luke Bebića nije. čak, potrebna ni podrška 2/3 zastupnika, ni kvalificirana većina, nego je dovoljno da 38 zastupnika digne ruku i eto RH u NATOu.

kako je lako riješavati neke stvari, kad postoji politička volja. zar ne?!
newtime @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 26, 2009
proteklog se vikenda okupilo najviše kolektivno tijelo SDPa između dvije konvencije. Glavni odbor SDPa je, koliko sam čuo, ponovno prošao bez disonantnih tonova, u podizanju pozitivnih tenzija oko predstojećih lokalnih izbora na kojima će SDP, kao, pobjediti. ne znam kako će to izvesti, kad je unaprijed odustao od sudjelovanja na izborima u velikom broju lokalnih jedinica vlasti. možda se pitate kako?, zašto? matematika je neumoljiva. za izbore je potrebno oko 7 i pol tisuća (7500) kandidata u 526 lokalnih jedinica vlasti. u velikom broju njih, možda čak i više od pola, SDP neće imati listu. i unaprijed je predao izbore. ne shvaćajući da je terenska infrastruktura temelj parlamentarne izborne pobjede.

koliko čujem, najveći problem GO SDPa bili su mediji. odnosno, kako je velika većina SDPovaca uvjerena, negativna slika koju mediji o njima stvaraju u javnosti. unaprijed ću se složiti da mediji u HR ne rade svoj posao, ako ga definiramo kao obavezu medija da budu korektiv politike, prije svega vlasti, u ime javnosti. generalno gledano, mediji u HR ne rade taj posao. no, to nije problem samo medija u HR koji su, još uvijek , u tranziciji, nego i medija globalno. pogledajte kako su USA mediji držali ljestve GWB za njegovo orgijanje po Afganistanu i Iraku, demokraciji, ljudskim i građanskim pravima.

no, činjenica je da je u politici percepcija od presudne važnosti. a SDPovci ostavljaju dojam da ništa ne rade. i to se ne može, čak i kad su vam mediji naklonjeni, izbrisati preko noći. osim toga, teško je građanima objašnjavati dugim riječima i formalnom terminologijom kako je SDP u Saboru odradio toliko i toliko interpelacija, da je predložio onoliko i onoliko zakonskih prijedloga, da je postavio još više i više zastupničkih pitanja te da je imao najaktivnije zastupnike.

politička komunikacija kaže da građanima/biračima treba govoriti jezikom koji razumiju, odnosno koristi slike koje su njima bliske. to ne znači da se treba baviti jeftinom demagogijom jer se smanjenjem zastupničkih i dužnosničkih plaća neće dobiti izbori, ali će se HR dovesti u stituaciju da neće imati dovoljno primamljive plaće da privuče najbolje stručnjake. e da, i slike koje se upotrijebe treba što češće ponavljati. kako bi sjele na svoje mjesto. i kako bi stvorile pozitivne emocije. još jedna od pouka koja se može shvatiti promatrajući Baracka Husseina Obamu i njegov put do Bijele kuće.

kada bi se u SDPu tako radilo, ne bi se dogodilo da netko organizira društvenu igru za sve uzraste - Gdje je Zoki?
newtime @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 23, 2009
prije neki dan sam htio nešto napisati o novom, kako su na Radiju 101, rekli "direktoru svemira" Baracku Obami. no, gužva na poslu, objektivne okolnosti, a i činjenica da su o drugom najrazvikanijem Husseinu posljednjih godina napisani kilometri textova, ohladili su me od moje namjere tako da je to još jedan od textova u mojoj glavi koji nije pretočen u zapis na Internetu. no, jedan od elemenata toga teksta je vezan uz rapravu o muško ženskim odnosima, a u kojoj je pristojno mjesto pripalu novom "direktoru svemira".

osim što sam okarakteriziran netolerantnim, muškim šovinistom, jedna mi je prijateljica, u žaru rasprave, u lice "bacila" priču da Hillary Rodham Clinton
nije osvojila nominaciju Demokratske stranke samo i jedino zato što je žena. jer da smo mi muškarci takvi da štitimo jedni druge. osim što je previdjela da Baracku Obami, definitivno, nije pomoglo to što mu je srednje ime Hussein, što ima, preko oca, muslimanske korjene, što je, kao i Bill Clinton, bio modni dodatak svoje puno bogatije supruge te što je CRNAC. istovremeno, moja je prijateljica zaboravila da su upravo ŽENE dale prednost Baracku u odnosu na Hillary, a da jedina skupina birača koja mu nije bila naklonjena su bijeli muškarci.

i sada dolazimo do razloga zbog kojega danas razmišljanja pretačem u pisane riječi. za nešto manje od 4 mjeseca pred nama su lokalni zbori. na kojima ćemo birati naše, lokalne, šerife, odnosno direktore naših svakodnevnih svemira. i ako nekome nije jasno da su, u politici, čuda moguća, uz puno, puno rada, neka pogledaju crnog gospodina koji sada sjedi u Bijeloj kući. znam, znam, nisu Stari Perkovci Sjedinjene Države, ali treba imati viziju, znati što želiš postići i raditi. jako je malo stvari koje padaju s neba. osim kiše, snijega, leda i smrznutih sadržaja iz avionskih WCa.

kako stvari stoje, u nedjelju 17. svibnja ćemo na birališta, ja sigurno, a za vas ne znam, i odlučit ćemo hoćemo li u slijedeće 4 godine imati pristojnu kanalizaciju, kvalitetne prometnice, vrtiće bez liste čekanja i škole u kojima se djeca neće smrzavati ili ći sa strahom zbog slabe rasvjete ili ćemo imati novi, potpuno nepotreban, nogometni stadion ili sportsku dvoranu koja će, možda, biti puna 5 dana godišnje. kad u naše mjesto dođe Branko Uvodić i HRTova emisija "Lijpom našom".

svjestan da nas na izborima ne vodi glava, nego srce, izražavam skepsu da će građani/birači u HR izabrati najbolje ljude na čelna mjesta svojih lokalnih sredina. sumnjam da će ekipa znati izabrati ljude kojima će javni biti isred osobnog interesa te kojima će srce kucati lokalno, a ne nacionalno. u susjednoj nam Srbiji, u jednom su mandatu probali experiment s direktorima lokalnih svemira s izbornom legitimacijom. i odmah su odustali. jer loklane šerife nitko nije moga kontrolirati, čak ni partije/stranke kojima su nominalno pripadali.

i samo ću vam, još, skrenuti pozornost na to da ćemo sada, umjeto jednog ili dva ili 10tak ili 50tak Milana Bandića, u zemlji imati 526 Milana andića jer, naime, toliko je lokalnih jedinica vlasti. imat ćemo lokalne direktore svemira koji neće odgovarati nikome osim, možda, vlastitoj savjesti i, kao, biračima. a birači u HR imaju tendenciju, ne kazniti, nego nagraditi bahate i arogantne političare kojima je javni interes među posljednjima na listi prioriteta.
newtime @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 20, 2009
već mi se neko vrijeme glavom mota pitanje "čije je državno?". možda će nekome to biti čudno, ali čini mi se da građanima HR nije lako definirati čije je vlasništvo nešto što je označeno da pripada Državi. taj se problem, prije svega, javlja u situacijama kada se govori o transferima iz Državnog proračuna. konkretan razlog zbog kojeg mi se ovo pitanje mota po glavi posljednjih dana je HDZajedničino uvođenje poreza na bolest. u raznim raspravama upriličenim u medijima, a po mom skromnom mišljenju, uglavnom pokušaja da se opravda uvođenje poreza na bolest, nisu postavljena.

jedno do ključnih pitanja je ministru zdravstva Darku Milinoviću, poznatom i po tome što se u Gospiću vezao lancem u znak podrške dvostruko osuđenom ratnom zločincu Mirku Norcu, po mom skromnom mišljenju, da nam definira čije je državno. mene, recimo, muči riješenje tog pitanja. zašto? zato što se cijelo vrijeme govorilo da će Država nekome platiti policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. a tko je ta Država? i odakle joj novci za plaćanja obaveza?

ako se ne varam Država smo svi mi, njeni građani, a svojim smo ispunjavanjem građanske dužnosti, dio svoje osobne neovisnosti i prava na odlučivanje prenjeli na zastupnike, ljude koji bi trebali u Hrvatskom saboru zastupati naše interese. kako bi cjelokupni društveni sustav mogao funkcionirati, uz prava smo prihvatili i obaveze, u što spadaju i porezi te druga davanja Državi. naši zastupnici, preko Vlade, upravljaju i troše sredstva prikupljena iz naših džepova, odnosno od našeg samostalnog i nesamostalnog rada.

e kad sam to lijepo raščlanio, dolazim do zaključka da su sredstva prikupljena u Državni proračuno, odnosno sredstva kojima se rasipa Država, naši novci, odnosno moji novci. koje mi sustav uzme kako od prihoda, tako i kod rashoda. u skladu s tim, znači da ja nekome plaćam dopunskom zdravstveno osiguranje. ma, koliko ekipa iz HZZOa pričala o tome da nečija polica ide na teret Državnoga proračuna. kao što sam već napisao da ne želim plaćati HDZov porez na bolest, nije mi jasno kako građani zemlje čiji sam dio ne shavaćaju da Državi novci ne padaju s Marsa, nego da ih uzima, konkretno, iz mog džepa i džepova svih drugih poreznih obveznika.

i sad dolazimo do drugog pitanja na koje nisam dobio odgovor, a ono glasi: što dobijam ja, kao porezni obveznik kojega muzu na sve strane, u sklopu obaveznog zdravstvenog osiguranja? pokušao sam jutros dobiti odgovor na to pitanje, ali se nisam uspio probiti u eter Hrvatskog radija, u emisiju Izaberi zdravlje. jer su ga bili okupirali umirovljenici, osobe lošeg imovinskog stanja, kronični bolesnici i osobe s posebnim potrebama. da sam se uspio probiti do voditelja i gostiju iz HZZOa, morao bi se, tako mi se činilo, ispričati što radim, nisam star, bolestan i lošeg imovinskog stanja te tek onda pitati zašto moram plaćati HDZov porez na bolest za sve one koje mi je Država natovarila na leđa.

na koncu se, samo, mogu zapitati: je li pristojno plaćen posao u HR dobitak ili gubitak?
newtime @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 19, 2009
vodeći se logikom HR zakonodavaca, u nastojanju da se smanji ili potpuno iskorijeni švercanje u tramvajima, treba ukinuti tramvaje. i to samo pola godine. tijekom jeseni i zime. dok bi oko Božića i Nove Godine tramvaji vozli. kao i tijekom ljetnih mjeseci, odnosno turističke sezone. i to bi trebalo ukinuti nove i velike tramvaje, a mali bi mogli nastaviti voziti. kao i autobusi u kojima bi se i dalje ekipa mogla švercati. to bi bilo pojednostavljeno tumačenje izmjena Zakona o trgovini koji je od 01. siječnja 2009. u punoj primjeni.

moguće je da će se netko zapitati kakve veze ima švercanje u tramvajima sa zabranom trgovine u velikim shopping centrima?! stvar je jednostavna. kao što nitko ne može, osim policijskim metodama, ukidanjem tramvaja ili prestankom naplate voznih karata, spriječiti nas Balkance da se švercamo u tramvajima, tako je Vlada RH priznala da nikako ne može izaći na kraj s poslodavcima u trgovini. i to, prije svega, u velikim trgovačkim centrima. Vladi RH su u tome su ljestve držali sindikati koji se nisu ni pokušali, industrijskim akcijama, izboriti za bolji položaj radnika nego su prihvatili igru koji je započeo najdugovječniji igrač na HR društvenoj i političkoj pozrnici - Crkva.

kao što se mnoge stvari iz stvarnog prelijevaju u virtualni svijet, tako je na Facebooku osvanula grupa u kojoj se traži da se, zbog dobrobiti i mogućnosti da budu u krugu najmilijih, traži da se i svećenicima zabrani rad nedjeljom. moglo bi se pokazati da se i dosadašnjim krivim potezima, Crkva u RH i njeni velikodostojnici, ponovno, nađu na pogrešnoj strani u odnosu na vlastite vjernike i opće društvo kojeg čine vjernici. iako se oslanja na popis pučanstva koji kaže da je RH gotovo 90 % katolička država, Crkva i njeni prvi ljudi zaboravljaju da je do nedavno vjerska odrednica bila nacionalna odrednica, da je riječ o tradicionalnim vjernicima i da se napredak te pristup informacijama ne mogu zaustaviti i vratiti nazad. prošla su vremena kada je župnik bio velika faca.

no, da se vratim na nedostatak koji sam uočio kod ekipe koja obnaša vlas. umjesto da se okrene prema onima o kojima ovisi, a to su građani/birači, naš se drIvo Sanader priklonio jednostavnijem riješenju. priklonio se zabrani trgovine nedjeljom zato što ne može/ne zna izaći na kraj s vlasnicima trgovina. uz to je skupio i neki bod među Crkvenim velikodostojnicima, ali je zaboravio da oni, glasali i 100 puta, ne mogu ga održati na vlasti. a radnici, posebno u velikim shopping centrima, već su počeli plaćati danak nedostatku racionalnog pristupa vladajućih riješavanju problema.

u cijeloj je priči najžalosnije što, u konačnici, naplata pada na moja leđa, odnosno leđa svih nas koji plaćamo poreze. s kojima se krčmi kao da padaju s Marsa. Država će namiriti svoje zahtjeve, ali je pitanje od koga. lakše joj je uzeti od mene, nego li se potruditi da svi koji to moraju, plate svoje obaveze. smanjenjem broja radnih sati trgovina, smanjuje se i mogućnost prostora za rad radnika. tim se smanjuje i potreba za jednakim brojem radnika koji je bio do sada. a sa smanjenjem broja radnika, povećava se teret na nas koji imamo sreću ili nesreću da imamo posao i radimo.
newtime @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 15, 2009
slušao sam danas na Radiju 101 emisiju Radio ring. sučelili su se državna tajnica Dorica Nikolić i Gordan Maras iz SDPa. tema je bila Zabrana rada nedjeljom. umjesto da stvori hype prije donošenja zakona, a posebno prije njegova stupanja na snagu, SDP je odlučio sada progovoriti o zakonu koji će dijelu radnika oteti kruh iz ruku. no, na stranu što je SDP, opet, "omašio ceo fudbal", vladajuća ekipa se upregnula, uz sindikate, objasniti da sulude izmjene Zakona o trgovini su, u stvari, u korist radnika. da nitko od trgovaca ne bi smio otpuštati radnike jer ih nije zapošljavao samo za rad nedjeljom. i da su oni sigurni da neće biti gubitaka na strani trgovaca, odnosno da ako dođe do smanjenja prometa za to neće biti kriva zabrana rada nedjeljom.

osim što je zakon nekonzistentan jer pola godine zabranjuje rad nedjeljom, a pola ne te se odnosi samo na trgovinu, a ne i na druge radnike i djelatnosti koj šljakaju nedjeljom, od samoga je početka poznato da je glavni inicijator i sponzor zabrane trgovine nedjeljom Crkvena hijerarhija u RH. državna se tajnica Dorica Nikolić upela objasniti kako Crkva nije imala nikakve veze sa zabranom trgovine nedjeljom te da su zakon donjeli kako bi išli na ruku radnicima. i onda je, mrtva gadna, dodala kako se u zabranu trgovine nedjeljom išlo, pazite molim vas, zato što se nije moglo stati na kraj trgovcima i njihovom lobbyu. nisam mogao sebi doći kad sam to čuo! ispada da su vlasnici trgovačkih lanaca moćniji od HR države i, najmoćnijeg od najmoćnijih, našeg drIve Sanadera?!

kako je to moguće?! možda ste se zapitali. tako što inspekcija ne radi svoj posao, a i kada ga odradi, ostale službe ne rade ono što moraju, kažnjavaju ekipu koja krši Zakon o radu. i umjesto da se uvede red i da država pokaže, kao što je to ljetos učinila trenirajući strogoću na InterSparovoj trgovini u Zadru, i odrapi kazne od kojih bi se zaledilo srce Ivici koji živi u hotelu, država, kroz usta svoje tajnice Nikolićke, priznaje da je nemoćna. a Nikolićka je posebno istaknula kako država ima veliki problem jer ne može naći ljude koji bi bili inspektoru. moguće je da bi građani HR rado išli u inspektore kada bi sustav funkcionirao i kada bi znali da će se kazne koje oni odrežu i provoditi.

i kada se nesretni Maras, napokon, usudio nešto prigovoriti tajnici države, dobio je ponosu od velikanake slobode medijskog prostora HR Zrinke Vrabec Mojzeš, a onda i od Nikolićke. osim što je Mojzešica odvalila jednu od najgorih floskula da Račanova koalicijska Vlada nije napravila ništa, nesretnog je Marasa podastrla Nikolićki za zakucavanje. koja je, bez trunke srama, odnosno prisjećana da su ona i njena stranka već 5 godina u kontinutetu na vlasti, graknula kako je istina da koalicijska vlast nije napravila ništa te da je napravila loš zakon o zabrani rada/trgovine nedjeljom koji je pao na UStavnom sudu. nemušti SDPov zastupnik bio je, gotovo ni kriv, ni dužan, iscipelaren u eteru Radio ringa. spuštenoga garda je primao udarce i završio u knock outu kojeg, čini mi se, ni sam nije bio svjestan.

a samo je, jednostavno, trebao reći da će najbolju ocjenu rada Račanove Vlade dati povijest, da je sadašnja Vlada poklekla pod pritiskom Crkve i zabranila trgovanje nedjeljom, ali je to propustila učiniti i kladionicama, da je HSLS odustao od svog predizbornog obećanja da će ustati protiv zabrane rada nedjeljom te dodati kako svi oni koji podržavaju zabranu rada nedjeljom i tvrde da to rade zbog radnika, lažu, prije svega, radnike, a onda i sami sebe. sve je to trebao izbaciti u eter mirno, staloženo i suzdržano, uz zahtjev državnoj tajnici Dorici Nikolić da našem drIvi prenese kako su njegove Ustavne dužnosti i obaveze da osigura funkcioniranje države, u konkretnom slučaju, inspekcijskih službi.
newtime @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.